|
|  |
Uoči donošenja Zakona o dopunama zakona
o trgovačkim društvima s konačnim prijedlogom Zakona
| 
| |
...članci /
članci - arhiva /
|
|
Konačnim prijedlogom Zakona o dopunama zakona o trgovačkim društvima, postojeći Zakon bio bi dopunjen kako slijedi:
Članak 1
U zakonu o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93) u članku 32. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:
"(5) Trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet njegovog poslovanja upisan u trgovačkom registru nakon što registarskom sudu podnese izjavu da imaju u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje jednog zaposlenika u sjedištu i najmanje jednog zaposlenika u svakoj podružnici."
Članak 2.
U članku 630. stavak 1. iza točke 4. dodaje se nova točka 4a. koja glasi:
"4a. ako obavlja djelatnost, a nema ugovor o radu kojim je zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme s najmanje jednim zaposlenikom u sjedištu i najmanje jednim zaposlenikom u svakoj podružnici (članak 32. stavak 5.).".
Članak 3.
Trgovačka društva upisana u trgovački registar do dana stupanja na snagu ovog Zakona, ako ne ispunjavaju uvjete iz članka 1. ovoga Zakona, dužna su u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona podnijeti nadležnom trgovačkom sudu izjavu da imaju u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje jednog zaposlenika, a ako imaju i podružnice onda najmanje jednog zaposlenika u sjedištu i najmanje jednog zaposlenika u svakoj podružnici.
Iz obrazloženja Zakona koji se donosi, utvrđuje se:
Prema odredbi članka 32. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93) trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet njegovog poslovanja nakon što registarskom sudu podnesu odluku nadležnog organa uprave (tijela državne uprave) kojom se utvrđuje da udovoljava tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim uvjetima propisanim za obavljanje te ili tih djelatnosti, a ako je zakonom za pojedine djelatnosti propisano da se mogu obavljati samo na temelju suglasnosti, dozvole ili drugog akta državnog organa ili neke institucije tada trgovačko društvo može obavljati takove djelatnosti samo nakon što dobiju propisanu suglasnost ili drugi akt državnog organa ili institucije. Odredbom članka 1. dopunjuje se odredba članka 32. Zakona o trgovačkim društvima propisivanjem da trgovačko društvo ne može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet njegovog poslovanja, ako registarskom sudu nisu podnijeli izjavu da imaju u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje jednog zaposlenika. Ako pak trgovačko društvo djelatnost obavlja ne samo u sjedištu nego i u podružnicama onda mora podnijeti izjavu da i u podružnicama ima najmanje jednog zaposlenika.
Odredbom članka 2. dopunjuje se odredba članka 630. važećeg Zakona propisivanjem da prekršaj čini ono trgovačko društvo koje obavlja djelatnost protivno odredbi članka 32. stavak 5. Zakona.
Odredbom članka 3. obvezuju se trgovačka društva upisana u trgovački registar do dana stupanja na snagu ovog Zakona da obavljanje djelatnosti koje čine predmet njihova poslovanja usklade s odredbama ovog Zakona i propisuje se rok za ovo usklađenje.
Prema ocjeni stanja i osnovnih pitanja koja se trebaju urediti Zakonom te posljedica koje će donošenjem zakona proisteći, od strane predlagača Zakona utvrđeno je:
Temeljem Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93) i Zakona o sudskom registru (NN 1/95 i 1/98), u sudske registre trgovačkih sudova upisan je velik broj trgovačkih društava, koje su registrirane za obavljanje jedne ili čitavog niza djelatnosti prema Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NN 3/97) i posebnim propisima, a koji nemaju niti jednog zaposlenika. Jedan dio navedenih društava posluje, a jedan dio ne posluje. Procjenjuje se kako se većina takvih društava javlja samo kao posrednik u obavljanju djelatnosti, a značajno opterećuje one službe koje obavljaju određene poslove u svezi s djelatnošću trgovačkih društava. Pritom su dosta česti slučajevi da ovakova trgovačka društva djelatnosti za koje su registrirane obavljaju radom osoba s kojima nisu zasnovale radni odnos, radom osnivača ili drugih članova društva, koji su pri tom zaposlenici u drugim pravnim osobama ili tijelima državne vlasti i lokalne samouprave i uprave. Donošenjem predloženog Zakona trgovačka društva koja djelatnost obavljaju bez zaposlenika bit će prisiljena zaposliti barem jednog zaposlenika kako bi mogla obavljati djelatnost, čime će doći do povećanja zaposlenosti, a za trgovačka društva koja nastave raditi bez zaposlenika bit će u prekršajnom postupku prema čl. 630. Zakona o trgovačkim društvima izrečene kazne do 35.000,00 kn za trgovačko društvo, a do 4.500,00 kn upravi društva, čime će dioničari, odnosno, članovi biti prisiljeni donijeti odluku o prestanku njihova rada.
Prema objavljenom u sredstvima javnog priopćavanja, reakcije osnivača trgovačkih društava koja nemaju uposlenika na predloženi Zakon su različite, ali pretežno negativne. Jesu li i opravdane ili su najglasniji oni koji to ne bi trebali biti? Činjenica je kako Zakon o trgovačkim društvima spada u rijetke propise koji su bez izmjena ostali na snazi od konca 1993. godine. Isto se može protumačiti konstatacijom kako se radi o kvalitetno sačinjenom Zakonu ali i rješavanju nedostatne usklađenosti s ostalim propisima, izmjenama i prilagodbama drugih propisa. Valja istači da je Zakon o trgovačkim društvima po svojoj naravi germanski, sa strogo utvrđenim normama. Prirodno se na taj temeljni zakon za poduzetništvo nadopunjavaju i ostali propisi, prije svega Zakon o računovodstvu, Zakon o porezu na dobit, Zakon o porezu na dohodak, Zakon o reviziji, Zakon o državnoj reviziji, Zakon o radu, Zakon o zaštiti na radu, Kazneni zakon, Zakon o prekršajima, te čitav niz drugih propisa. U odnosu na predhodno važeći Zakon o poduzećima ostavljen je dovoljno dug rok poduzećima registriranim sukladno tom zakonu, za uskladbu sukladno Zakonu o trgovačkim društvima. Problemi su nastali u provođenju tog Zakona prije svega od strane registarskih sudova, odnosno, neuvažavanju konkretnih prilika u Republici Hrvatskoj. Dakako, privatizacija i privatno vlasništvo uvjetovalo je nove načine ponašanja i "snalaženje" nekih poduzetnika na neprihvatljiv način.
Posebno se ističe kako u Republici Hrvatskoj platni promet obavlja naslijeđeni sustav iz bivše države, Zavod za platni promet. Ta institucija imala je u osnovi funkciju kontrole financijskih sredstava korisnika i nadzor nad korištenjem tih sredstava, što je u uvjetima društvenog vlasništva imalo svoju funkciju.
Primjena Zakona o trgovačkim društvima u uvjetima nepostojećih ili nedovoljno razvijenih institucija bitnih za poduzetništvo i gospodarstvo u cjelini, često i neusklađenost s drugim propisima (Zakon o obrtu), dovela je do nepredviđenog bujanja novih pravnih osoba.
Administrativni zaplet koji je nastao registriranjem novih trgovačkih društava i usklađenjem postojećih uz istovremenu privatizaciju tzv. društvenog vlasništva u tijeku, pojedinci su iskoristili na štetu drugih ili na štetu države. Istovremeno, poduzetnici (strani državljani ili povratnici) navikli na činjenicu kako je u uvjetima privatnog vlasništva tvrtku moguće registrirati za pola sata, često su i odustajali od poslovne aktivnosti u Hrvatskoj.
Razvoj tzv. malog poduzetništva svjetski je trend i sve su države zainteresirane za otvaranje radnih mjesta koje isto pruža. Čak je i u Hrvatskoj evidentno kako se smanjuje broj zaposlenih u velikim poduzećima, a povećava u malim i srednjim poduzećima.
Razlozi otvaranja poduzeća (trgovačkog društva) stvar su osobne prosudbe svakog čovjeka i nitko nema pravo spriječavati ga u tome, ako ispunjava uvjete koji su zakonima propisani.
Trgovačka društva bez zaposlenih koja nisu počela ostvarivati prihod ili nemaju prometa, a imaju otvoren žiro-račun kod Zavoda za platni promet nebi trebala biti problemom.
Prigodom osnivanja trgovačkog društva, plaćene su sve propisane pristojbe uključujući i javno bilježničke, taksa za pribavljanje Odluke Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju trgovačkog društva prema jedinstvenoj klasifikaciji djelatnosti i dodjeljivanju matičnog broja poslovnog subjekta, naknada za troškove otvaranja žiro-računa kod ZAP-a, te taksa na tvrtku i reklamu kao godišnja obveza. Poduzeća koja su se usklađivala sa Zakonom o trgovačkim društvima, izložena su dodatnim troškovima odvjetničkih i javnobilježničkih usluga, plaćanjem takse na registrirane djelatnosti i plaćanjem objava oglasa u Narodnim novinama i dnevnom listu Vjesnik. Pored navedenog, radi usklađenja temeljnog kapitala do propisane visine, osnivači su unosili u trgovačko društvo novac ili stvari (uz eventualni trošak revizije).
Čitavom skupinom propisa određeno je šta su trgovačka društva (pa i ona koja ne ostvaruju ili nisu niti počela ostvarivati prihode) dužna dostavljati: nadležnoj poreznoj upravi, registarskom sudu i drugim tijelima. Istovremeno, nigdje nije propisano kako i kada trgovačko društvo stvarno počinje s radom. Prirodnije bi bilo Zakonom o trgovačkim društvima urediti formalni status trgovačkog društva u mirovanju, i time omogućiti osnivačima koji iz raznih osobnih ili kakvih drugačijih razloga nisu otpočeli obavljati djelatnost, ishođenje rješenja o statusu trgovačkog društva u mirovanju do donošenja odluke o početku rada, koje se ima dostaviti određenim nadležnim tijelima.
Također bi trebalo predvidjeti mogućnost i za osnivače trgovačkih društava koja su već ostvarivala prihode, kako nakon izmirenja svih dospjelih obveza trgovačkog društva, bar jednom od nadnevka osnutka trgovačkog društva mogu donijeti odluku o mirovanju trgovačkog društva i istu dostaviti nadležnom trgovačkom sudu radi pribavljanja Rješenja o statusu trgovačkog društva u mirovanju. Za vrijeme mirovanja, trebalo bi obustaviti obveze: izvješćivanja nadležnih tijela, plaćanje poreza koji su vezani uz ostvarenje prihoda i dobiti, kao i plaćanja takse na tvrtku, koje imaju trgovačka društva koja aktivno posluju i ostvaruju prihode.
Zakonom o dopunama Zakona o trgovačkim društvima postavljen je donji prag uspješnosti nužan za registraciju novog, odnosno, opstanak postojećeg trgovačkog društva. Istovremeno radi se o promišljanju načina kako izaći iz nastale nesređene - loše - kaos situacije zbog nedostatnog učinka registracijskih sudova i propusta učinjenih u ranijim godinama. Visoke novčane kazne za trgovačko društvo i upravu društva, prisilit će osnivače društava bez zaposlenika na samoinicijativno zatvaranje društva radi izbjegavanja zapriječene novčane kazne za prekršaj ili na povezivanje s drugim ili više drugih trgovačkih društava. Rok od samo mjesec dana od stupanja Zakona na snagu, za dostavljanje izjave o zapošljavanju bar jednog djelatnika na neodređeno vrijeme, nerealno je i neprimjerno kratak. Problem stvara praktična nemogućnost prijavljivanja djelatnika na Fondove zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, ako trgovačko društvo nema rješenje registarskog suda o usklađenju sa Zakonom o trgovačkim društvima ili ako nije osnovano sukladno Zakonu o trgovačkim društvima. Čak i u slučaju sklapanja ugovora o radu s djelatnikom na neodređeno vrijeme, isto se neće moći provesti. Isplata plaće nemoguća je bez obustave doprinosa, poreza i prireza. Ta činjenica čini Zakon radikalnim ili drakonskim na štetu osnivača trgovačkih društava jer u momentu registracije trgovačkog društva takvog propisa nije bilo.
Štetno djelovanje zakona moglo se u svakom slučaju umanjiti ili izbjeći, određivanjem krajnjeg roka za njegovu primjenu s 31. prosincem 1998. godine, a ne 30 dana od dana stupanja Zakona na snagu. Time bi se osnivačima trgovačkih društava bez zaposlenih na neodređeno vrijeme omogućilo dovoljno vremena za donošenje kvalitetne odluke. Čak i u slučaju donošenja odluke o prestanku rada društva zbog nemogućnosti ispunjavanja postavljenog uvjeta, radi fiskalnih obveza (porez na dodanu vrijednost, porez na dobit, porez na dohodak) koje se zaključno obračunavaju s 31. prosincem za tekuću godinu, bilo bi primjerenije produljiti rok postojećim trgovačkim društvima (poduzećima) za provedbu Zakona do tog nadnevka.
Nadalje, Zakonom nije određena visina ostvarenih prihoda ili dobiti trgovačkog društva kao kriterij, iako je isto od bitne važnosti jer ono trgovačko društvo koje ne ostvaruje sredstva dostatna za isplatu niti jedne zagarantirane plaće po kolektivnom ugovoru, bit će uvjetno prisiljeno na prestanak rada ili nastavak rada u drugačijem organizacijskom obliku. U takvim se slučajevima uspješnost trgovačkog društva nameće kao bitan kriterij za osnivanje novog trgovačkog društva, ali i za nastavak rada trgovačkog društva koje je već registrirano i posluje uspješno, međutim, nedostatno uspješno. Poznato je da čak i trgovačka društva koja posluju s gubitkom po završnom računu mogu prenositi gubitak 5 godina, što je utvrđeno Zakonom o porezu na dobit.
Mišljenja su mnogih kako poduzetnik ima zakonski zajamčeno pravo odlučiti hoće li biti poreznim obveznikom temeljem djelatnosti koju obavlja, u vidu poreza na dohodak ili poreza na dobit.
Nameće se i pitanje uvjetovanog zapošljavanja djelatnika na neodređeno vrijeme. Nije li sukladno Zakonu o radu moguće prihvatiti kao jednakovrijedan ugovor o radu na određeno vrijeme ili rad temeljem ugovora o djelu ili rad studenata preko student servisa. Na taj način vidjelo bi se tko je izvršio određeni rad ili činidbu iz koje je polučen poslovni prihod, te ostvarena dobit.
Jedan od bitnih kriterija za utvrđivanje realnosti i objektivnosti pri sastavljanju računskih izvješća i izradi temeljnih financijskih izvješća sukladno Međunarodnim računovodstvenim standardima primjena kojih je propisana Zakonom o računovodstvu, jest da se poduzetnička aktivnost odvija kao kontinuirani proces, tj. trajnost ostvarenja prihoda je nužan preduvjet.
Uvažavajući dobre namjere donositelja Zakona o trgovačkim društvima, postavljanjem niskih materijalnih uvjeta potrebnih za osnivanje trgovačkog društva, radi poticanja poduzetništva i razvoja malih trgovačkih društava neopterećenih hipotekom prošlosti, ipak se iz praktičnih razloga iskristalizirala potreba za korekcijom tog Zakona, utvrđenjem donje granice u ostvarivanju prihoda i očekivanoj uspješnosti poslovanja.
Ostavljen je dovoljno dug rok za prilagođavanje i usklađenje sa Zakonom o trgovačkim društvima. Ako trgovački sudovi nisu uspjeli izvršiti svoju obvezu, to nije razlog da posljedice trebaju snositi poduzetnici. Trgovačka društva koja ostvaruju prihode nedostatne za isplatu zagarantirane najniže plaće, nadležna porezna uprava trebala bi silom zakona proglasiti poreznim obveznikom poreza na dohodak a ne dobit, i obvezati na vođenje poslovnih knjiga po načelu jednostavnog knjigovodstva. Po istom načelu po kojem obvezuje obrtnika na vođenje dvojnog knjigovodstva i utvrđuje ga obveznikom poreza na dobit kad prema ostvarenim rezultatima poslovanja pređe određene kriterije, između kojih je i granična maksimalna visina ostvarenih prihoda.
Zakonom o stečaju i najnovijim izmjenama koje treba pohvaliti jer uvode obvezu uprave trgovačkog društva koje nije u stanju izvršavati svoje obveze dulje od dva mjeseca, na pokretanje likvidacijskog, odnosno, stečajnog postupka pod prijetnjom kaznenim postupkom u slučaju propuštanja istog zbog otežavanja ili onemogućavanja naplate vjerovnika, ostvareni su preduvjeti za normalniji nastavak rada uspješnih poduzetnika u 1998. godini.
Davor Banović, dipl. oec.
|
| |
