|
|  |
|
Slučajevi iz prakse kod revizije osnivanja
| 
| |
...revizija /
Prelazak iz obrta u d.o.o. ili d.d. /
|
|
Ako se osniva trgovačko društvo koje će pružati računovodstvene usluge, poljoprivredno zemljište znatno udaljeno od sjedišta društva vrlo vjerojatno neće biti predmetom ostvarenja buduće koristi za društvo. Ako revizor tako procijeni, može predložiti da osnivač uplati novac umjesto stvari, iako je vrijednost zemljišta realno iskazana.
Stvari koje se unose u društvo mogu biti kupljene u maloprodaji, a osnivač o istome posjeduje račun. Ako se radi o informatičkoj opremi koja je kupljena prije pola godine, vrlo je vjerojatno kako je tržišna vrijednost znatno niža od vrijednosti prema cijenama iskazanim u računima osnivača jer je tehnološka zastarjelost ubrzana.
Nekretnine koje se unose u društvo mogu također biti podložne tržišnim oscilacijama cijena, kako u pozitivnom, tako i u negativnom smislu. Stoga, revizor mora uzeti u obzir što više logično povezanih informacija te sačiniti slijed kojim će revizijske rizike pokušati otklanjati logičnim slijedom, vodeći računa o ekonomičnosti svoga posla.
U tom smislu, treba sačiniti program revizije i planirati revizijske postupke na način da se izbjegnu nepotrebni troškovi. Npr. ako nekretnina nije upisana u zemljišne knjige, kao takva ne može biti predmetom ovrhe. Ako je upisana s teretom ili založnim pravom neke druge osobe, tada će vrijednost vjerojatno biti upitna zbog nemogućnosti slobodnog raspolaganja.
Isto tako, posredno se nameće čitav niz propisa i zakona. Ako je nekretnina stečena u braku, supružnicima pripadaju jednaki dijelovi jer se tim Zakonom imovina dijeli na jednake dijelove. Ako se kao osnivač pojavljuje samo jedan bračni partner, razvidno je kako podaci o ulagaču nisu potpuni i točni.
Ako se u društvo unosi npr. osobni automobil koji je kupljen temeljem Pravilnika o postupku ostvarivanja carinskih i poreznih olakšica hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, za kojega postoji zabrana prijenosa vlasništva u trajanju od 5 godina, objavljeno je priopćenje porezne uprave prema kojem se prijenos vlasništva ipak može izvršiti, ali u tom slučaju treba platiti sve carinske i porezne obveze koje su bile predmetom oslobođenja prilikom uvoza.
Ako se radi o stranom ulagaču, on ostvaruje pravo na unos stvari u društvo bez obveze plaćanja carine i poreza. Propisima je određeno kako te stvari moraju biti u društvu najmanje pet godina, odnosno, zabranjeno je te stvari prodati ili otuđiti, čime dolazi do zlouporabe i ostvarenja imovinske koristi na račun neplaćenih državnih prihoda. Stare i nefunkcionalne stvari ne mogu biti predmetom takvoga unosa.
|
| |
